ILE DE FRANCE rasa ovaca
tekst preuzet sa interneta
Uzgoj ovaca radi mesa je veoma rasprostranjen u Evropi. Jedna od najboljih rasa za gajenje je Ile de France, koje ima i u Srbiji. Il de Frans (Ile de France) rasa je nastala na bazi ukrštanja ovaca merino Rambujea sa engleskim tovnim ovnovima ranostasne dišlej (lester - leicesteer) rase. Povratnim ukrštanjem i strogom selekcijom stvorene su generacije, koje su odgovarale građom tela i proizvodnje mesa, ali proizvodnja vune, a pogotovu kvalitet vune, nije odgovarao postavljenom cilju. Radi toga su kao korektor Il d'Frans (Ile-de-France) korišćeni visoko kvalitetni ovnovi merino Rambujea. Rasa je dobila ime po pokrajini na severu Francuske u kojoj je i nastala.
Životinje ove pasmine imaju veliki format, teške su i rano sazrevaju. Imaju široku glavu, izbočene očne duplje, tela srednje dužine, a usne i nos su malo deblji. Ovce i ovnovi su bez rogova (šuti).
Uši su velike, horizontalne i malo uzdignute, nikada ne padaju, a pokrivene su finom, kratkom dlakom bele boje. Vrat je kratak, vrlo muskulozan, dobro usađen u ramena, bez kožnih nabora.
Trup se odlikuje velikim širinama. Posebno su dobro izražene širine leđa i stražnjeg dela tela tj. sapi i butovi. Grudni koš je širok i dubok, a prsna kost izbočena. Rebra su zaobljena, prava i široka. Leđna linija je ravna, a rep visoko usađen. Trbuh je lako zaobljen, noge su jake, i zbog velikih širina i dubina tela, izgledaju kratke.
-
Jagnjad se rađa sa telesnom masom od 4-5 kg;
-
Sa 6 meseci uzrasta jagnjad postizu oko 50 kg, a sa godinu dana preko 70 kg;
-
Ukrštanjem sa drugim rasama dobija se značajno poboljsanje proizvodnih i reproduktivnih sposobnosti u meleza;
Ovce su dobro obrasle belom vunom po celom telu. Jedino su noge ispod skočnog zgloba, uši i deo glave ispod linije koja prolazi kroz ušne šupljine pokriveni dlakom bele boje. Prosečan godišnji prinos neprane vune po ovci iznosi 4-4,5kg, a oko 7-8 kg po ovnu, sa randmanom od oko 45 posto. Dužina vunskog vlakna je oko 8 cm, a debljina 23 do 27 mikrona (A / AB sortiment ). Runo je zatvoreno, a vuna ujednačena i ravna.
Telesna masa odraslih ovaca iznosi 60-65 kg, a ovnova maksimalno 130-140 kg. Randman mesa starijih grla se kreće između 52 i 55%, a jagnjadi i preko 60%. U Francuskoj ova rasa ovaca uglavnom služi za proizvodnju mesa Mlada jagnjad u tovu, u starosti od 90 dana, postižu telesnu masu od 30-35 kg, ostvarujući dnevni prirast od 250-300 grama, pa i više.
Ovce su veoma plodne. U normalnim uslovima prehrane i držanja od 100 ovaca se dobije 130, pa i 150 janjadi. U selekcionisane zapatima, koji se drže u povoljnim uvslovima spoljne sredine, plodnost se kreće od 170-190%. Životinje su ranostasne i ulaze u rasplod sa 12 meseci.
Il de Frans ( Ile de France ) rasa ovaca nije podesna za duga pešačenja. Odličan je transformator obilne hrane u meso. Uspešno se može gajiti samo na obližnjim bogatim pašnjacima ( intenzivno gajeni pašnjaci na nizinskim terenima ) ili u objektima.
U današnjim savremenim uslovima rasa je bazirana na programu rigorozne genetske selekcije u cilju zadovoljenja i odgajivača i samih potrošača. Selekcija se zasniva na tri nivoa i jedinstvena je u svetu među ostalim mesnatim rasama.
Rade se zasebni testovi: ovaca i jednogodišnje jagnjadi, selekcija naslednog genetskog kvaliteta i, progeni test.
Selekcija životinja se radi na plodnost, na mesnatost i na mlečnost.
Rasni kvalitet je odredio njen izvoz te je ima širom sveta, zastupljena je u Južnoj Americi (Argentina, Brazil, Urugvaj), Severnoj Americi ( Kanada, SAD ), Afrika ( Maroko, Alžir i JAR ), NR Kina, Australija, Novi Zeland, kao i u celoj Evropi.
Ovo je danas, jedna od najpopularnijih ovaca u Francuskoj i na nju otpada oko 11,5% od ukupne populacije ovaca u ovoj zemlji.